Često doživimo promjenu naglu, kad na putovanju zaronimo u razlivenu maglu.
Ona je kao cement siva i gusta, dok nam zamračuje oči proklinju je usta.
Najviše je od muke mrze vozači, jer ne vide kuda ih nose kotači.
Nečujno se provlači kroz šume i doli, uglavom je nitko od nas ne voli.
Svaki se putnik te sive tame boji i pita se, zašto ta magla uopće postoji?
A na to ih tješe svjetski mudraci, jer su životu najpotrebniji magle i oblaci.
Vlažna magla nizine rosi i mokre ostatke u zrak prenosi
Zar to nije od Prirode genijalno, da voda može teći k nebu vertikalno.
Sa morskim isparavanjem i magla se brine, da transportira vodu u visine,
Žedna se magla spušta niz planinu, pa i po nizinama razlijeva tminu.
I ta magla po nizinama traži, gdje bi mogla najbolje da se ovlaži.
Ponajbolje je napoji plavo more, pa magla s vodom kreće prema gore.
Kad dosegne svoju visinu, više nemamo na zemlji tminu.
Čim visoko iznese vode što više i evo nam napokon drage kiše.
Kiša se po usjevima naširoko kreće, da kasnije dobijemo punije vreće.
I tako nam redovito ispod nebeskog svoda, lije pročišćena i dragocjena voda.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.