gosparu Luku Paljetku
Kamo ćeš Luko, sada usred plime,
sad kada nema nekog plićeg gaza?
Proljet se nije otrgla od zime,
posvuda nemir, ratova ekstaza.
Kamo poeto, zar te nešto zove,
otac parketar il' majčina suza,
možda sirene s karakine prove,
il' možda lijera dubrovačkih muza?
Kamo gosparu, Vergilije s Gruža?
Stiks neka teče i raj neka čeka.
Željni smo tvojih lijeposti i ruža
iz tajnog vrta stihova i smreka.
Možda si snio Tonkove sonete,
il' Danijela što rešeta riječi,
Jakšine ljestve za visine svete,
il' Vesnin trubač Grohotama ječi?
Uzalud pitam. Lađar je u sjeni,
zrikavci zriču povečerje suncu,
oblaci mirni, a more se pjeni,
napetosti luk sad je na vrhuncu.
Vjeruj, gosparu - čujem, mrmlja vrijeme,
- nek' samo trune, ploda dat će sjeme.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.