Ta patina s moga lica
krije tugu ukosnica
preplanule kose njene.
Svak je ima mjesto mene,
pa je vjenča krunicom od zlata.
Nije meni do takvog zanata!
Ma ni vraški pobjeći ne mogu
od tog traga njenih nogu.
Jer krik se rađa, krik umire, krik ostaje…
A moja duša za njim plovi.
I krvno meso stić' će sokolovi.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.