Bridge Hopkins | Oproštajni sonet

Mrak je i ove noći na otvorene oči pao,
A ja sjedim sȃm, kao i uvijek, u hladnoj sobi.
Riječi bih nekoliko muzama ukrao;
Ta ti imaš srca slušati o mojoj zlobi!

I kako da ti onda ja ne napišem pjesmu novu?
Najbolja si ti zaista na cijelome svijetu!
Al' ne pokazuj nikom strahotu moju ovu:
Bolje je da nestanem, o najljepši cvijetu!

U tvojem životu nema mjesta za mene,
Krećemo dalje ja i moje mračne sjene.
Ostaj mi uvijek ovako čudesna i čista!

Vjeruj mi, činim to samo za tvoju sreću.
Ako se i nikad više vratiti neću,
Cijelo nebo noću zlatnim sjajem za te blista.