O nama

srijeda, 8. svibnja 2024.

Bridge Hopkins | Novosadski snijeg

Vrlo čudna stvar dogodila se kad
Odveo me put u dalek Novi Sad,
Ni desetak dana nema još
Otkad zaljubih se tu.

Kod starog druga tad bjeh u posjeti,
Nešto me na nju najednom podsjeti,
Prošla je čitava godina
Otkako ne vidjeh ju.

Sjeli smo na piće u obližnji bar
I pričali satima, ma da sam bar
Znao što me ima kasnije
Toga dana spopasti.



Motrio sam ju, tako tajnovitu,
Sunce već bješe na svojem zenitu,
A ja sve bliže uraganu
Čuvstava i propasti.

Pijuckala je kavu tako ljupko,
A ja šalicu čaja punu dupkom,
Svaka riječ koju rekla je
Slatka bje poput meda.

A onda, kad spremali smo se poći,
Pozvah ju na zabavu iste noći
Sa željom da anđeosko joj
Lice još malo gledam.

Isprva pomislih da nema šanse,
Da nekom kao što je ona van se
Ne da kasno, no svakako ju
Htjedoh vidjeti žarko.

I nakon što dan prođe poput bljeska,
U kaputu boje sitnog pijeska
Pojavi se ona i srce
Moje poskoči malko.

Plesala je neumorno, strastveno,
Omami me samo prisuće njeno,
Svaka je pjesma zbog nje poput
Najljepšeg zvuka bila.

A kad me dotaknu prstima svojim,
Opazih da sav se tresem, sav znojim,
U glavi nastadoše nered,
Kaos – prava gerila.

Kad izbliza vidjeh smeđe joj oči,
Do zraka ja nisam mogao doći,
Njezin pogled uprt u mene
Bješe sve prodorniji.

A osmijeh kad mi krasan podari,
Nebitnim postale su druge stvari –
Poput bisera blistala je
U mračnoj prostoriji.

Na kraju otpratio sam ju kući,
Možda bi pitala želim li ući
Da nije bilo odveć kasno
I da smo bili sami.

Zagrli me i zaželi miran san,
Nesvjesna koliko njom bjeh očaran,
Zatim ode u dvore svoje,
Ja ostao sam vani.

Sutradan je, sjećam se, bilo hladno,
Osjećao sam se bezvoljno, prazno,
Žudio sam za tom djevojkom
Što me smete cijela.

Toga je dana prvi snijeg pao,
Ma kao da je čitav kozmos znao
Da od mene ne osta ništa
Doli prazna tijela.

Još uvijek sanjam put u Novi Sad
I kako se ona u moj sprema grad,
Dosadan sam i samom sebi,
Al' to se zove čežnja.

Radujem se našem skorom susretu,
Klizanju, šetnji, snijegu, adventu,
Da dušu mi najzad umiri
Njezina ruka nježna.

Nema komentara:

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.