Daleko je čežnja, na kraju mora,
ne može joj ništa ni sedam gora.
O, kako je vrelo u mojoj duši,
kilometre boli sad ljubav ruši.
A tvoje su ruke sunčane zrake
za grliti strasno posebno jake.
Ti šalješ ih meni, tako su drage
kad mi ponestane strpljive snage.
Svatko od nas ima svoj dio neba,
zvijezdu koja njemu nasušno treba.
Ne, nijedna uzalud nikad ne pada,
nosi nam poruku, zove se nada.
Ako se odlučiš ruku mi dati
i naša će zvijezda od sreće sjati.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.