Zaista se dogodila duga pauza, no to je samo prilika da se
sakupe događaji, iskustva. Ovo mi je prilika da zapišem i podijelim s vama
bogate događaje na sceni mojeg života, koji se, kako znate, dijeli (kao i
svima) na više dijelova.
Netom prije Božića i zimskih blagdana, imali smo najbolji
party koji sam ja ikada posjetila, a nije ih, ruku na srce, bilo jako puno. No,
i oni koji su vrijedni partijaneri zdušno tvrde da je Black&White party
udruge „Znakovi&To“ (Znakovito) bio jedan od najposjećenijih i najboljeg
štimunga, organiziran po mjeri, od ulaza do dress code-a, distribucije pića,
muzike, igara, druženja, šarenila u nacionalnosti (Francuzi kao gosti,
Slovenci, možda još neki).
Nakon posjete modne revije modne kuće HOPE moje prijateljice
Irene Berišić, koja radi prekrasnu kolekciju majica i haljinica sa motivima iz
Svetog pisma i likovima Isusa (manekeni hodali, a u pozadini je glas govorio:
„Ljubav je dobrostiva…“, „Ljubav je strpljiva… „) – slučajno sam saznala za
party i krenula s prijateljicom iz znatiželje.
Slučajno sam bila odjevena u crnu majicu pa sam „prošla“ kao uzvanica. Ondje sam srela sve svoje stare prijatelje „gluvaše“, i band „Dlan Deaf“, kojima sam se nekoliko puta u zimi pridružila na probi i pratila ih. Suradnja je bila lijepa, no meni obaveze nisu dopustile ići s njima dalje. Naime, uz svoje probe u klubu dobre vibracije, krenula sam i k spomenutoj Ireni na vježbanje step-aerobica i pilatesa, jer je moje tijelo tražilo malo pokretanja. Vidite kako smo svestrane mi žene, a Irena i ja smo posjećivale zajedno vjeronauk, stoga mi je još i „ZNAKOVITIJE“ naše ponovno druženje na više polja.
Proljeće je donijelo po malo udaljavanje od scene s gluhima,
a nakon prvog proljetnog šoka i umora, koji sam razbila hodajući na Sljeme,
dogodio se preokret. Vrijeme je bilo za male promjene koje, kako to inače u
životu biva, ispadnu kao velike.
Boris i cure iz „Vibracija“ i ja vrijedno smo bubnjali i
pripremali nastup za priredbu u kojoj se sakupljao prilog za djevojčice u
Beninu, u Africi. Tete iz vrtića „Bajka“, grupica „Zvjezdice“ i članovi duhovne
zajednice „Ave Maria“ pripremili su prekrasnu priredbu u humanitarne svrhe.
Djeca su bila sjajna, a i tete. Dio naših cura ih je u pjevanju duhovnih
pjesama na hrvatskom i afričkom (Baba Yetu = Oče naš) lagano pratio.
Imali su točku mladi bubnjari iz škole, pa i mi.
Prije toga posjetila sam „Laubu“, s nekim prijateljima, a
svi za VANJU. Naime, Vanja Jović je nastupila u „Tjednu dizajna 2016.“ u Laubi
(odnosno paviljonu do – Haubi), sa svojim grafikama, prepoznatljivim i
originalnim „ljudićima“, no ovoga puta otisnutim na keramičke pločice. Tako je
njezina umjetnost spontano prešla na primijenjeni dizajn. Hvala Vanji što nas
je pozvala i pružila nam priliku da vidimo i druge dizajnerske radove, kako u
Laubi, tako i u Haubi. Ponosni smo na našu, uskoro doktoricu grafičkog dizajna.
Želimo joj i dalje uspješan rad.
Možda se pitate zašto pišem o događajima koji nemaju veze s gluhima,kao moji nastupi sa klubom „Dobre vibracije“. Naravno, ima veze, jer ja sam ondje jedina gluha osoba, a ironično je da sam s vremenom počela, kao i moje prijateljice i profesor, „zaboravljati“ da sam gluha. Tu bude i smijeha, jer koji puta zamahnem znakovnim jezikom ili nešto krivo shvatim, pa isprika jer su mi zaboravili nešto prepričati, no, sve u svemu, to su meni sami komplimenti. Žene i učitelj su pozitivni, svi se dobro zabavljamo i sviramo – pravi blagoslov!
Veliki su uspjesi s bubnjanjem kod gluhe djece, djece s
„posebnim potrebama“, a i odraslih s nekim poteškoćama, strahovima, blokadama.
Ovom prilikom ću još samo spomenuti naš nastup 22.5.2016. u
Zapruđu UŽIVO!
Zbog proba s klubom nisam mogla sudjelovati na koncertu u Saxu 12. 5. 2016. pa ćete o tome čitati od nekog drugog.
Svima lijep ostatak proljeća želi Petra
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.