Dani,susreti, riječi,ostave otiske
poput malih pečata u vrtu lica
i otkucajima rasutih srca...
Sunce izlazi,ponovo,svaki dan.
Računa Zemlja na tebe,na mene.
I najmanje zrno plodom će rađati
dok homo sapiens korača časno.
Sunce izlazi,ponovo, baš svaki dan.
U vječnom krugu htijenja
gradimo ti i ja hram ljubavi
za čovjeka,cvijet, more, pticu...
Jednome, sutra , neće svanuti.
Memento mori.Sjeti se!
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.