Nensi Markusović | Bol

Moje su vjeđe bijele, nepostojeće.

Bjelinom me svojom straše, od ne sna takve postaše.

Taj bat srca, drhtaj duše kako boli.

Samo spokoj sada trebam,

iza dovratka on se skriva i nepokolebljivo čeka,

čeka da samu sebe utrnem.