Ispovijed jedne čitateljice

 

O romanu Andree Debak "Lota i kralj"

(ilustrirao Boris Kugler; Zagreb: Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, 2020.)

Piše: Mirjana Mrkela 

Ljepota 

Moja prijateljica Andrea uvijek je zauzeta. Kad je zovem, moram pitati smetam li. A onda obično dodam: 

— Peglaš? 

To izgovorim malo podrugljivo. Ne volim glačati i ne želim na to trošiti vrijeme. Ali Andreja se nikad ne naljuti. Naprotiv, smije se i kaže: 

— Neke stvari izgledaju ljepše kad su izglačane. 

Pročitala sam Andrein roman (ili je to zapravo priča) pa sam se pobunila. 

— Ali ti si sama napisala: "Sve što je oku lijepo, ne mora nužno krasiti istinska ljepota". 

— Da, jer istinska ljepota dolazi iznutra. — dodaje moja prijateljica i još jače se smije — Pročitala si? 

— Naravno! — žurno odgovaram pa se i ja smijem — Pročitala sam tvoju knjigu o ljepoti, o sreći i o osmjehu. I mogu ti reći da je lijepa i izvana i iznutra. 

Bajkovita priča 

Lijepu knjigu Andree Debak "Lota i kralj" pročitala sam vrlo brzo. Ne samo zato što nije velika. Ne, najviše zato što je bajkovita. To je prava priča za bezbrižnu zimsku večer. Bura puše, a u sobi toplo i tiho. U knjizi je glavni lik jedan kralj. 

"Živio je u veličanstvenom Bijelom dvorcu. Kamene kule dodirivale su nebo". 

Zaručio se s prekrasnom kraljevnom. Svi su ga slušali, klanjali se, smješkali. I činilo mu se da je sve O. K., ali nije bilo. Malo-pomalo, njegov bijeli dvorac je posivio. 

"Na prijedlog savjetnika, kraljevski sluge pokušali su mnogo puta dvorac obojiti u drugu boju, nanovo izbrusiti površinski sloj kamena i premazati različitim tekućinama, često su u pomoć pristizali i dvorjani iz drugih kraljevstava, čak i vrhunski poznavatelji kamena i premaza, ali svaki put bi boja otpala do jutra, a dvorac posve siv dočekao dan. Kralj Petar nikako nije mogao prihvatiti da njegov veličanstveni dvorac više nije Bijeli dvorac." 

Problem je, kako je to često u bajkama, raspetljala jedna vila. Ona se zove Lota. Poučila je kralja na što da obrati pozornost. 

Dvorac je bio siv zato što je takvo postalo i kraljevo srce. Kad je shvatio da je pogriješio, zaplakao je. 

"Dok se prva suza kotrljala niz kraljevo lice, jedna sićušna zvijezda pala je s neba na sivi dvorac. Dodirnuvši ga, dvorac je postajao svjetliji." 

Da, kralj je bio umišljen, ohol i još svakakav. No sve se još moglo popraviti. A Lota mu je rekla i ovo: 

"— Ne zaboravite, istinska sreća krije se u Vašem srcu. Ne ovisi o bogatstvu, novcu i poštovanju drugih ljudi." 

Nadam se da ni vi, dragi čitatelji, to nećete zaboraviti. Imajte lijepa srca i čitajte, čitajte!