Moj jezik može sipati psovke Ali može i lizati tuđe rane Ruka moja može nizati stihove Ali može i čvrsto stezati bodež Pleća mi mogu ponijeti cijeli svijet Ali bič svejedno može slikati na njima Noge me mogu povesti na hodočašće Ali živo blato ih može progutati Um može snivati najslađe snove Ali jednom možda spali zemlju Stara zvijer povremeno zna usnuti Ali je iz sna trgne šapat luđaka Zato joj prostrimo nježnu postelju Pročitajmo joj bajku dugu tisuću riječi Na prstima se iskradimo iz sobe I molimo Stvoritelja da se ne probudi
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.