Ponekad poželiš osloboditi se zvukova
Pogotovo onih tupih što ne dolaze iz prirode
Da malo budeš u tišini, sam sa sobom
I sa svojim mislima
Za koje želiš neograničenu slobodu
U nebo i zvijezde želiš dugo gledati
U tišini spoznavati zagonetku života i smrti
I sam znaš, samo si jedan ranjivi sudionik
U globalnoj buci i ljudskoj drami
I tako novac je iluzija koju je čovječanstvo
Objeručke prigrlilo
Malo je nesebičnih i odanih prijatelja
Žuri ti se prići im, a možda su već zauzeti
Za ime Boga, uvijek ti ostaje
Onaj golub na grani
I ona lastavica koja se odmetnula od jata
No, ti bi i na utrku pod kornjačinim oklopom
Ništa zato, samo se učiš polako živjeti
A tvoja tišina je zapravo misao
Potrošena na one koji ti nedostaju
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.