Pjesmama kazujem
misli svoje mračne,
skrite u dubini
nutrine moga bića.
One su
enciklopedija znanja
uspomene, tajne
1001 priča.
Ko nevidljiva spona
u utrobi majke,
sile me da budem
ono što jesam
iskazivati svoje
osjećaje burne
(smij se kad si sretan,
bjesni kad si bijesan).
Te riječi na papiru
trag su mojih ruku.
Riječi od sto muka,
riječi od sto želja.
Uzdasi i krici,
ufanja i suze.
Zabilježene čežnje, uzvici veselja
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.