ptice što je svila gnijezdo oko mojega srca
bilo je meko i nježno
kao tvoja kosa plava ljubavi
mirisalo je na jabuke s cimetom
kao tvoji dlanovi ljubavi
šuškalo je kao jato vrabaca ujutro
kao tvoji konsonanti dok pričaš o djevojci
tako lijepoj da si mislio da postoji samo u snu
dok je nisi sreo na stanici zamišljenu
s osmijehom u hlačama boje Neretve
znao si da je tvoja
odmah si svio gnijezdo oko njena srca
bio si mek i nježan
mirisao si na pečene jabuke s cimetom
šuškao najljepše romanse
i ona se zaljubila
i on se zaljubio
i priča traje
i danas i danas i danas
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.