Jasna Popović Poje | Kava s Kristinom

Najprije  mi zahvali što sam dalek put do nje prevalila biciklom

i doda kako i ona biciklom staromodnim,

sporim, prelazi kilometre godina života

i da je ništa ne može usporiti iako

počesto vozi na mjestu.

Onda iznese pred mene pladanj pomno

izabranog slatkog  voća...

Ponegdje koja breskva i pokoja žuta boba 

privuku mi željenu ruku da uzmem baš njih 

i okusim zrelo ljeto na nepcu obilja, kaže.

I dok govori svoje pjesme, svoja biserja tame, 

napisana svjetlosnom olovkom i mislima 

ljubičaste rijeke na čijem je dnu livada ljubičica

koje procvjetavaju iznova njezinim pisanjem,

moje srce raste svakim novim gutljajem kave

koja i bez šećera postaje kava prisnosti

čiji ću miris čuvati dok ne budem s njom.

KRISTINA, SVA SI OD SVJETLOSTI!

Zagrljajem s tobom, zasvijetlih i ja jače...

                           (prema stihovima Kristine Semenjuk)