Što je život, kada osjećaš sretne trenutke, kada radiš nešto
što voliš. Život je crta koja nas čini živim, voljenim, sretnim. Tu crtu
pokušavamo pratiti, činiti sebi i voljenima bolje, zar ne? Smatram da je život
igra, igra koja ima igrače (nas). Krojimo svoj put kroz vrtlog sreće, tuge,
ljubavi i zadataka. Katkada život postavlja pitanja pred nama, moramo naći
odgovore na ta pitanja. Katkad se izgubimo u našim životima tražeći pitanja,
ona izgubljenost koja se traži godinama je ista ona izgubljenost kad netko
traži sebe. Ljudi su svakakvi, neki su dobri, neki su teški, neki su poseban
"slučaj", moramo se nositi sa svakakvim ljudima, ispit za naše živce.
Katkada u našim životima uđe osoba koja nas ispuni, učini nas voljenima,
sretnima, to je taj trenutak pitanja koji nam treba. Slično kao što trebamo
sunce, tako je i s ljubavi, treba nam netko da nas grije, da nas osvjetljava na
putu, da nas prati na našim izazovima. Te osobe su rijetke, gotovo je nemoguće
naći tako nešto, smatram ih vrlo rijetkim primjercima ljudi. Smatram da je to
život tako napravio, nekad ljudi imaju sreće da odmah to imaju u životu, a
nekad ljudi moraju upoznati jako puno ružnih primjeraka dok ne naiđu na
prekrasnu osobu dostojnu sebe.
Vidio sam ljude, koji imaju svoje borbe u životu, to ostavlja tragove u njima, ali hodaju, dišu, jedu, dan za danom, obavljaju svoje obaveze, kakva je to borba, ljudi moji, kad ti život oduzme sve, ali i dalje hodaš, padaš i ustaješ, znaš da je to jedini izbor. Divim se ljudima koji imaju to u sebi, ta nevidljiva snaga, koja te stalno vuče naprijed, taj duh, taj pogled koja osoba ima, osoba vrijedna divljenja. Ne kažem da nas sve život jednako mazi i pazi, ima tu nas koji smo na neki način duboko povrijeđeni i oštećeni zbog načina što smo sve vidjeli, čuli ili osjetili. Moramo se boriti, ustati, oprati prašinu s ramena i uporno ići naprijed, to znam jer je to mudrost koja dosad tjera ljude da idu u nepoznato, katkad je to jedini način da znamo kako ćemo očekivati našu istinu. Borba katkad nije rješenje, ali ima trenutaka kada nam ništa ne preostaje osim toga.
Ne gubite nadu u sebe kad je najteže, nemojte pasti kad je najteže, nemojte odustati kad je najteže, uvijek ima ta iskra u vama koja će vas tjerati snažno naprijed, UVIJEK… Osjećaj te sile u vama budi nadu da život jednostavno nije tako loš. Vjerujte u svoje odluke, u svoj cilj i bit će sve u redu. Katkad će biti teško, ali sve se može u životu, barem ja to znam…
O autoru:
Rođen sam 6. srpnja 1991. godine u BiH. Živim sa svojom boljom polovicom i sa čupavim društvom (mačka) u Zagrebu već šest prekrasnih godina. U slobodno vrijeme planinarim, istražujem, čitam i koristim sve blagodati koje pruža moj svijet.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.