Kad jutrima bljesne zgusnuta svjetlost,
rastjera tamne sjene nespokoja
krila bi od nje izgorjeti mogla.
Tko zna? Možda je takva karma moja?
Nektarom ljepote sam opijena
i pretačem ga u molitvu pjesme.
Ispijene su zdravice ljubavi,
a bez njih se ne može i ne smje.
Možda ću izgorjeti jednog dana
od svjetlosti pjesme,i njenog žara.
Možda ću samo pepeo skupljati,
a ni ruke tada neću imati.
a ni ruke tada neću imati.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.