U hladovini razgranatih grana
ispod trešnjine krošnje
sjedim oslonjen o stablo
i guštam
i ponosim se samim sobom
jer na fotografijama si ti
na njima sam i ja
dok nam osmijeh krasi lica
a oči sjaje poput tinjalica
zagrljeni
zaljubljeni
I guštam, guštam...
I čekam da dođeš
sjedneš pored mene
u hladovinu
glavu nasloniš na moje rame
prije i poslije poljupca
I guštam, guštam
guštamo mi
dva tijela iste duše
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.