Po plehu kaplju riječi, ispadaju iz pisma,
Čuči u utrobi ribe crn i čemeran Jonas.
Vani se oluja sprema, možda je kataklizma
Hajde, razderimo halje, lica izgrebimo kandžom.
Ako slatkoće bijaše, ne pitaj više gdje je.
I naranču na stolu zovimo pomorandžom,
Sve kako želiš da bude, al' neka posljednje je.
Praznina njiše sito: pretresam mrtve foneme.
Tjeskobe nema više i nema bubnjeva ratnih.
Ako poželim ikad ući u nomadsko pleme,
Sjetiti mi se valja lutanja opskurantnih.
Po plehu riječi kaplju, hrđa mi stiže do grla,
Prazne su, prazne riječi, snage im nema u prasku.
Izgubih ljubavni plamen, načela neumrla,
I hrđavim se čavlom sama zabijam o dasku.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.