Preljubljeni,
dopusti mi
da se strovalim
u bezdan
samovanja,
tihovanja...
U tu elegiju
sjetne boli...
I ne pitaj me
kako znam,
ali u jednom
se danu može
ostarjeti čak
četiri godine.
Kad ne pišem,
kao i da
ne dišem,
a za to
se vrijeme
previše gomila
ova blatnjava gorčina.
Stoga
upravo izlijevam
nevidljivu agoniju
po papiru,
kao nekoć
vosak po
išibanim leđima.
Pred očima
mi se miješaju
slike tvoje
najgore scene...
Ranjeni prsti
nezaustavljivo drhte
pri pomisli
surovih incidenata,
tvoje krvi po tlu,
i preoštrog noža
tužnih misli.
Iako smo bili
premladi za neke
vizije budućnosti,
život nas,
itekako tlači.
Ova mučna,
sudbonosna ljubav,
gora je i okrutnija
od ruskog ruleta.
No,
međusobna
povezanost nikad
ne smije minuti,
ona jednostavno
ne može prestati.
Ako ikad i bude,
molim te...
Preljubljeni,
dopusti mi da se
strovalim u
bezdan
samovanja,
tihovanja...
U tu elegiju
sjetne boli...
- sedma zbirka -
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.