Miljenka Koštro | U svojoj jeseni

Budim se u svojoj jeseni

S mirisom jutra na dlanu

Gledam stabla

Kako nebu pružaju ruke

Iako ih ljulja jak vjetar

Ispred gubilišta

Bez odmjeravanja snage

Stabla su savitljiva, sve jača

I mene dotakne vjetar

Uselim se u zatišje 

Narančine kore

Upijati mekoću sunca

Da mi vjetar ne otpuše lišće u krošnji

U svojoj sam jeseni

Ali bih htjela još stihom šuštati

Sve je jasno

Za Listopad mi je prerano

Za Svibanj nije kasno