Ima jedno mjesto, skriveno u meni
bit će da mi duša tamo negdje sanja,
skriveno od ljudi, od kazaljke sata,
skriveno od maraka i teških koraka.
Ima jedno mjesto duboko u meni
tamo gdje se nebo s dolinom spaja,
gdje se vjetri zapliću u kosi
tamo gdje ne boli, niti jedna rana.
Ima jedno mjesto, poput malog raja
stvoreno za mene i za Boga moga,
stvoreno za vječnost nakon teških dana
skriveno ali znano, samo meni dano.
Ima jedno mjesto gdje šapuću breze
dok ih vjetar u tišini spaja,
i cvrkuću ptice i miriše cvijeće
i pucaju žice što nam vežu živce.
Ima jedno mjesto, samo meni znano
samo meni znano, svim drugima strano,
u njemu mi duša plaha razdragana
ko da vječnost sluti nakon teških rana.
Ima jedno mjesto puku nepoznato
ja ga ne bih dao za sva blaga svijeta,
u njemu je radost u njemu je sjeta
u njemu su svjetla od drugoga svijeta.
Ima jedno mjesto vjerujte mi ljudi
gdje se kamen voli, gdje nam nebo sudi,
skriveno u grudi skriveno od ćudi
sa zebnjom mu prilazim al se sretan budim.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.