Matija Brcković | Suhopolje – mjesto u vječnosti

Vozeći se podravskom magistralom od središta zemlje prema istoku i nepreglednoj ravnici nemoguće je izbjeći ovo pitoreskno mjesto. Ovdje se kristalno cakli Panonija i slama Slavonija čije koordinate pomalo blijede. Možda i najvažnija odrednica ovog kraja je čovjek. Vrijedan, marljiv i pomalo suzdržan, baš kako to obično i biva u kontinentalnim krajevima. Čini se da panonski prostor svojom pitomošću oblikuje upravo i takve ljude. On ih zarobljava i nepovratno nasukava na obalu davno prisutnog mora.

U srcu samoga mjesta već više od dvije stotine godina ponosno stoji crkva, neoklasicistički hram koji svojim plavim kupolama škaklja nebeske visine i prkosi drugim objektima u blizini. U plavetnilo vinuti zvonici odražavaju nesalomljivi duh ovdašnjeg čovjeka koji vodi grčevitu borbu sa životnim nedaćama. Njezini graditelji vjerojatno ni sami nisu slutili kako će izgradnjom sakralnog dragulja naselju podariti mjesto u vječnosti, a stanovnicima prizor vrijedan ogromnog divljenja.

Bajkovitost mjesta odaje i prekrasan dvorac, obgrljen krošnjama malenog parka, obavijen velom mističnosti i glasnom jekom prošlosti koju sa sobom donose tamošnje stazice i stranputice. Postojanju dvorca i čitavog krajobraza, kao i gradnji velebne crkve, kumovali su vrijedni grofovi Jankovići, stvorivši sebi ljetnu boravišnu oazu. Tim su činom uzgojili čaroliju koja se do današnjih dana zadržala u pričama mještana i posjetitelja.

I rijetko se koje maleno naselje u Hrvatskoj može pohvaliti činjenicom da vjerno čuva relikvije i počivališta svojih slavnih ličnosti. Maleni je to dio duga za sve ono čime su zadužili stanovnike. Dolaskom grofova na suhopoljsko tlo mjesto je počelo gubiti ruralne obrise i proživljavati identitetsku renesansu. Njime je osim slavonske i panonske počela kolati i plemićka krv. Upravo je ona nedostajala kako bi mogli bespogovorno kazati: Suhopolje – mjesto u vječnosti.

Nepodnošljiva lakoća življenja i osjećaj pripadnosti upotpunjavaju razglednicu čitavog mjesta. Toplina svakodnevice i životna sigurnost, koju nude njegove uličice i intiman ambijent, odgajaju brojne generacije koje s ponosom govore o svom porijeklu. I ne bi bilo pogrešno zaključiti kako grmljenje zvona neuobičajene crkve, šetnja kroz perivoj dvorca i nasmijani pozdrav znanca podsjećaju na neku lijepu, ali neispričanu bajku.

Fotografija: Matija Brcković