Amelie Ambruš | Pahuljaste avanture

Za pregkled slikovnice molim klik na naslovnicu

Modrim nebom pahulje lete

veseli se svako dijete.

Vjetar ih oblikuje i nosi

avanture nove im donosi.

Dok se u zraku viju,

veselo se jedna drugoj smiju.

Okreću se, plešu i igraju

tiho i nježno padaju, padaju.

Ipak kiša ponekad može

pahulji otopiti dio kože.

Tek koji stupanj u oblaku više

za razliku od nje

stvorio je kapi kiše.

Žuri se, juri

pahulja mala

kako bi na tlo

prije kiše pala.

Znate li djeco da

između zemlje i neba

rodila se svaka pahulja beba.

Kada su bile spremne za let

krenule bi u novi svijet.

Čitavu noć pahulje bijele

selu, drveću i brijegu

svečanu bi haljinu plele.

Žuti mjesec zadovoljno se smijao

dok bi selo sanak snivalo.

Jureći iz oblaka prema zemlji

što brže i dalje

niste li znali 

da i za pahulje postoje medalje!

Jedna je pahulja 

tako brza bila

da je brončanu, srebrnu i zlatnu osvojila. 

No, djeca neka su sretna

to pahulje od svega ipak žele

jer im se ona najviše vesele.

A znate li i da se svaka boja

u bijeloj boji skriva?

To zna pahulja kada dugu sniva.

Koliko puta gore i dolje

do mile volje

sa zemlje i neba 

pahulje putuju?

Važno im to nije

jer svaki puta 

nešto se novo zbije.

Biti jedna uz drugu

u svakoj avanturi

njima se jedino zbog toga 

uvijek žuri!