Na njemu odavno živi samo nečija zaboravljena praprabaka u posvemašnjoj tišini čuvajući groblje ne misleći da će ju bez križa bez glasa sahraniti ona ista nezamijećena ptica sagnute glave u krošnji otkako je preko oceana ispratila posljednju hraniteljicu od čijih mrvica kruha preživljava nekoliko stoljeća.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.