Što smo jedno drugom dok postelja vrela
zgužvana pod nama ispražnjenim leži,
a dim cigarete s parom s naših tijela
kroz odškrinut prozor u mrklinu bježi?
Zurimo u prazno kao da želimo
zaboravit’ salve ekstatičnog bijesa;
Grijeha svojih skupu pokoru dijelimo,
premda tek smo bića od krvi i mesa.
Miris tijelā guta i posljednje brane
koje razum drsko među nama zida.
Znam htjela bi sa mnom prije nego svane
još jednom razbiti bastione stida.
Što smo jedno drugom, da l’ radost i sreća
il’ na stazi bluda teret i stradanje…
ili pred zrcalom lažnog ćudoređa
za izljeve strasti puko opravdanje?
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.