Božica Jelušić | Circulos Vitiosus

 

Od zrna pijeska pod zubom, s tla podignuta ploda,

Od mlijeka koje kisa, u roku trajnosti zadnjem:

Od ruke što nas nudi jelima, prepunim pladnjem.

Od svega toga tijelo jača i uspravno hoda.

Od prirode što korijen i krošnju biću daje,

I od piska u noći, nalik cijukanju miša,

Mi slažemo ekloge, zbirku malih pastiša;

On nemuštosti koja pred Nebom preostaje.

Od ljubavi i njenih začudnih zemljotresa

Koji u duši svaku česticu mraka preslože;

Od energija što nam cijeli um izvrtlože,

Nad ponor nagnemo se, dotaknemo nebesa.

Od čipke i crnoga pliša natresaju nam odar;

Riječi kotrljaju slatke, kandiran lješnjak u njima.

A potom dodjeli se jednaka pravda svima:

U zemlju spuste nas tiho, crv biva naš gospodar.

Da bismo snagu vratili, liježemo krotko, spavamo.

Ali od stvari nevidljivih i svetih, mi preživljavamo.

27. listopada 2022.

F. G.

Ilustracija: Arhiva, Davna dunja (2011. )