Ivan Luketić | Ruke se podižu

Sve forme su poznate,

usnule, pregažene,

Sve forme su

pokidane, mrtve.

Cijelu vječnost

se vraćamo kući

ideje putuju s nama

I Ginsbergov Krik

hrlimo prema

Smrti božanskoj.

Dosta smo šutjeli

Dosta smo sjedili

Goli i bezimeni

Dajemo

život sebi u ruke

Divlje snove

I novi početak.

Naspavati srce,

osjećaje, duh

Umorna si svakako

I podnosiš svijet

Tijelo želi promjenu

Gušiš se

u samoj sebi

Izbacuj iz sebe

Iz mašte

Na ištipane hartije.

Težina je lijepa

I čini te čovjekom,

Zagrljaj je osoban

I ruke se podižu

Strast za životom

Razderana

Nevidljivim pjesmama

I Prisutnost.

Svemira u tebi.

Umorna si svakako,

I nečije misli

Pretvaraš u zvuk.

Sve forme su poznate,

usnule, pregažene,

Sve forme su

pokidane, mrtve.

***

Crvena svjetla

i raskošni Furthur

Trepere na horizontu.

(Za Allena Ginsberga, Neala Cassadyja i Jacka Kerouaca)