Ružica Soldo | Povodom nagrade "Zvonimir Golob"

Ružica Soldo je rođena u Dobrkovićima (općina Široki Brijeg, 27.2. 1956.) gdje je svršila pučku školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu diplomirala engleski jezik i književnost, novinarstvo na Sveučilištu u Mostaru, a PD studij ekološkog managementa u SR Njemačkoj.

Fotografija:https://sirokibrijeg.info/

Na Institutu San Giuseppe, Ravena-Italija, usavršavala talijanski, u Liverpoolu (Velika Britanjia) engleski, Erfurt, Muenchen, Weimar, (SR NJemačka) njemački.

Pjesme piše od 1968.godine i od tada su joj objavljivane u brojnim listovima i časopisima. Bavi se i prevođenjem s engleskog i njemačkog, a pjesme piše i na njemačkom, engleskom, talijanskom, španjolskom.

Članicom je DHK Herceg Bosne, Društva hrvatskih književnika u Zagrebu te Hrvatskog književnog društva Sv. Jeronima u Zagrebu.

Do sad je objavila 15 knjiga pjesama.

Dobitnica je renomirane književne nagrade „A.B. Šimić“ za knjigu pjesama „Sanjar“, 2002., nagrade Fondacije za nakladništvo-Sarajevo2007. za knjigu „Violina u kišnom danu“, nagrade HKD Sv. Jeronima u Zagrebu, nagrade „Fra Martin Nedić“ u Orašju, nagrade Hrvatskog slova „Dubravko Horvatić“ kao i više nagrada za haiku poeziju.

Zastupljena je u nekoliko antologija, domaćih i stranih te čitankama za osnovnu školu.

Pjesma „Gospi od Karmela“ je postala himnom grada Kaštel Kambelovca. Više pjesama je uglazbljeno, neke su izvođene i na Omiškom festivalu.

Dobitnica dviju UNESCO-vih nagrada za kulturu i očuvanje kulturne baštine, specijalne nagrade za ženu godine za kulturu u BiH po izboru časopisa „Žena 21“, te Rektorove nagrade na Sveučilištu u Mostaru kao najbolja studentica novinarstva. Ružica je također i enigmatičarka i slikarica. Sudjelovala je na brojnim likovnim kolonijama i izlagala na zajedničkim izložbama.

Nisam smjela...

Nekad si mi skidao

zvijezde s neba

svirao serenade

pod prozorom

slao poljupce po vjetru

a ja te voljela...

Nekad si mi zazivao ime

u besanim noćima

mrsio kose

u igri svjetla i sjene

te hladne 

snjegovite zime

Nekad smo sjedili 

pred kaminom

grijući naga tijela

nekad sam te voljela

a nisam smjela...

Nekad smo ležali 

na morskom žalu

s pijeskom u kosi

tražili školjke

i oblutke bijele

trčali bosi

Nekad smo pjevali

pjesmu utihlom moru

brojili suze svetog Lovre

slušali čemprese

čekali zoru

Nekad sam te voljela

čistoćom svoje duše

nevinošću svoje mladosti

voljela sam te 

u igri ruku i nemirnih tijela

Nekad sam te silno

ljubila

a nisam smjela....