Ivica Kesić | Na oružje, pjesnici

( Posvećeno A.B.Šimiću)

Malo je pjesnika - čuđenja u svijetu
uzdignutih glava beskrajem što hode,
raduju se suncu, leptiru u letu,
nemirnim vodama bez jedara brode.

Sve manje je bardā raskriljene duše
sazvježđa istine versima što grle
nasuprot zlotvora što vidike ruše
i paklenom ognju zaslijepljeno hrle.

Previše je podlih izroda, hijena
koje ćudoređa razaraju gnijezda;
niska je obraza njihovoga cijena,
maleni će vječno kročit’ ispod zvijezda.

Na oružje pjesnici! Sa stihom i rimom
iz srcā prognajmo beznađe i sjetu,
a iz krvi vrele iscijeđenom himnom
probudimo usnulo čuđenje u svijetu.

Naoštrenih pera, svi na bastione
koje diže mržnja i aveti laži
pa nek’ se prolomi diljem vasione
vapaj pravednika što istinu traži.