Smrt je u zrnu olova, na hrptu rova s kog krv vrluda u utrobu groba. S grčom grla, u mrazu znoja, kroz staklo oka smrt otrova buja.
Smrt je na vrhu noža, u bljesku reza kud se koža pruža. Ona suha jeza - kroz suzu i duža - meso razjeda i jari uljeza.
Danju, kad zvona usudom posuta zovu, nekad duša sluta, s prstom nerva kruta, ispred cijevi usta. Smrt tad je na vrhu krova duha, s kosom žednom, propetog pastuha, vreba zgodom u odvagi međa krika očaja i muka beznađa.
|
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.