Dugi rukavi praznih košulja vise na vješalici u ormaru s kliznim vratima.
U tim šupljinama između tkanina sakrila se slika koju sam danima tražila. Nema te. U bezglasnim vratima koja se dižu i spuštaju
Zatvaraju se uspomene. Ipak. Pred ponoć prozore ostavljam zabrtvljene,
U hladnim sobama noći, vrelina se sakrila u trenutku. Gleda on neke daleke svjetove na ekranu, i glas mu se pretvara u nježni dodir.
Ljetne noći su ruke na grudima, kao dvije ptice, i radost što opet pišemo istim tempom, dušu moju je na toplo mjesto posložila.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.