Kroz ključanicu | Sonja Šumić

 

Razgovor pripremila i vodila: Jelena Hrvoj

Sonja Šumić rođena je 11.10.1980. godine u Prigradici na otoku Korčuli. Na otoku završava osnovnu školu te upisuje Ekonomsku i trgovačku školu u Dubrovniku. 

 Nakon završene srednje škole 1999. godine, seli se u Split gdje upisuje Ekonomski fakultet i prekida ga na drugoj godini zbog osobnih razloga.  Par godina kasnije, točnije 2004. godine zapošljava se u privatnoj tvrtki u računovodstvu i tamo ostaje 15 godina kada se tvrtka prodaje većoj tvrtki, kao takva prestaje postojati i tu se završava zajednički put te branše i Sonje.  

U tom periodu od 15 godina, ostvarila se kao supruga i majka dvoje divne djece od kojih jedno dijeli ljubav prema čitanju i knjigama kao i mama. Bilo je još pokušaja zapošljavanja u ine institucije i tvrtke pa je tako nakon petnaestogodišnjeg iskustva i rada u računovodstvenom sektoru, pola godine radila za veliku telekomunikacijsku kompaniju, a  paralelno s time upoznaje kolegu Bartula (Naklada Fragment). Dijele istu strast, KNJIGE. Sve se u njenom životu vrti oko knjiga i za knjige. 

Ne vide se kao dio većih ili manjih sistema, a istinski žele raditi nešto što vole i što ih veseli. Spojio ih je book-club i u srpnju 2019. godine nakon što su moglo bi se reći preokrenuli nebo na zemlju osniva se Naklada Fragment. Uz puno izazova, ali i želje da ostvare zacrtani cilj i ostvare svoje snove,  kroče  i dalje u ovom za cijelo čovječanstvo izazovnom i teškom razdoblju uz punu podršku naših prijatelja, autora i obitelji.

Kako se rodila ideja o osnivanju naklade Fragment?

Ideja o osnivanju Naklade Fragment je nastala istovremeno kao i moje i Bartulovo poznanstvo, u našem splitskom bookclubu. Jednom prilikom je u našoj Whatsapp grupi Bartul postavio sljedeće pitanje: „Što mislite ako je neka knjiga domaćeg autora „kvalitetna“, u koliko se primjeraka realno može prodati kod nas? Bilo je tu razno raznih odgovora, dvjesto, tristo, petsto… Jedina sam ja odgovorila tisuću. Nakon toga sam dobila direktno pitanje od njega da mu to obrazložim, a nakon toga je uslijedila kava i pojašnjavanje mog stava kao i razmjena mišljenja oko ljubavi prema knjigama i svim našim aspiracijama vezanim uz knjige. I nakon toga vrlo, vrlo brzo rodila se Naklada Fragment. 

U posljednje dvije i pola godine otkako aktivno djelujete na književnoj sceni, možeš li konstatirati da se ovaj posao kao takav isplati ili se sve na kraju svodi na ljubav prema knjizi? 

Pa kroz protekle dvije i pol godine mogu reći da smo naučili svašta, upoznali ljude i situacije koje su nužne za rad i razvoj. Radeći i proučavajući sve okolnosti u ovoj djelatnosti, naravno da mogu reći da se isplati, svaki dan, svaki sat, a ljubav prema knjizi raste iz dana u dan. Neuništiva je. To zna i reći će svaki istinski knjigoljubac.

Objavili ste mnoge naslove, koliko već afirmiranih autora, toliko i onih neafirmiranih. Koji naslovi su dobili najveći odjek kod publike, a za koje smatraš da su nezasluženo prošli ispod radara? 

Najveći odjek su imali naslovi: Djeca slijepoga kovača, Ankorana, Strah od kupine, Škrinjica od riječi, a knjiga 31 nogometni teren i soneti Tiho sunce su, 'ajmo reći, možda prošli ispod radara, ali imamo vremena za sve. I te knjige su itekako žive.

Kako komentiraš situaciju s potporama Ministarstva kulture? 

Potpore Ministarstva kulture po nekoj bazičnoj namjeni su dobre i svrsishodne. Nemam ništa protiv njih. Međutim, smatram da nisu jasno definirani kriteriji po kojima je netko „nagrađen“ tolikim novcima i nema transparentnosti. S takvim postavkama one nemaju smisla, tj. imaju samo za one iste koji godinama dobivaju novce. Voljela bih da u tom smislu situacija evoluira, da se transparentno istaknu svi kriteriji i da ta institucija proširi vidike i obrati pažnju na manje nakladnike koji objavljuju jako kvalitetne naslove i itekako čine razliku u ovoj djelatnosti.

Što možemo očekivati od Fragmenta u budućnosti?

Od Fragmenta se može očekivati, kao i dosad, puno rada i truda, puno novih knjiga. Nadamo se nastaviti napredovati i kretati se uzlaznom putanjom. Mogu se očekivati i mnoge zanimljive suradnje i projekti, ali trenutno ne smijem o njima govoriti.

Smatraš li da je kultura čitanja u Hrvatskoj aljkava ili dobra?

Ne smatram da je kultura čitanja aljkava, mislim da su se stvari promijenile u zadnjih nekoliko godina, ali se promjena događa sporo. Nismo na onoj razini na kojoj bismo trebali biti. Čitanje je nešto što se ne potiče samo institucionalno ili promidžbom, to je stvar pojedinca i svakoga od nas. Mi sami možemo učiniti puno na tom planu. I što se tiče nas, ali i naših budućih generacija.

S obzirom na rastuću inflaciju, gdje vidiš položaj knjige kao takve u narednim godinama?

Knjiga je i dosad za neke ljude nažalost bila luksuz, ma koliko oni voljeli čitati. Inflacija nas je dobro uzdrmala i unazadila, ali utješno je da se financijski ciklusi, kao i oni životni, mijenjaju i doći će i ta „vražja inflacija“ u okvire. Uvijek se nadajmo boljem.

Po tvojem osobnom mišljenju, kako bi se knjiga mogla popularizirati kod mlađe populacije? 

Kod mlađe populacije knjiga bi se mogla popularizirati tako da se korigira omjer između onoga što je za njih „obvezno“ po nekim normama čitati i onoga što bi oni željeli čitati, za što imaju interes. Uz čitanje onoga što vole, trebalo bi, naravno, provlačiti i literaturu kojoj nisu skloni, a koja ima veliku vrijednost za osobni rast i razvoj. Takva literatura će im jednog dana itekako biti vrijedno blago i znanje.

Za kraj imam jedno malo pikantno pitanje. Što te posebno živcira kod autora koji prvi puta prijavljuju svoj rad?

Pa nervira me sugestivno-retorička taktika. Kad me pitaju nešto, a već su sami dali odgovor kroz upit bez da sam išta iti odgovorila. Srećom takvi su rijetki. Također, nekad mi smeta kad se od nas očekuje da smo PR agencija i da cijeli posao promidžbe nosimo sami. Smatram da knjiga može zasjati puni sjajem tek kad autori i taj dio posla shvate ozbiljno.