Gordana Igrec | Poljskoj pjesnikinji

Jednostavno...

ja sam zaljubljena

u – NJU.

U njezin stih

i kada je tih

i kada je bučan

i kada je – žučan.

U njezine

sprovode

ljubavne provode

u njezin šljunak

pored rijeke,

u njezine politike,

bjelosvjetske spletke,

njezine pretke,

mačje šape

što po praznom

stanu hodaju...

I u njezinu

banalnost

iskompleksiranim

idiotima-pjesnicima

• banalnu...

U njezin duhovit

zaokret u tek

naoko složenoj

pjesmi,

neočekivani 

preokret.

Zaljubljena sam

u njezinu radost

pisanja,

brisanja

i njezine pjesme...

nenapisane.

Toliko sam

zaljubljena

u njezin svijet

da mi žao bude

što nisam mogla

prisustvovati

njezinim babinjacima

i smijati se zajedno

s njom na poljskom.

Uz ponuđeno

poljsko tradicionalno

kuhano slatko zelje

u limenim, sivim

tanjurima

(kao što je bila

moda tada u svim

zemljama iza željezne

zavjese),

a posebno dok

je Solidarnost

štrajkala.

A njezinim ženama

bili od nje zabranjeni

razgovori o bolestima

i muškarcima.

Eee, baš bih

o tome ja

mogla satima

šutjeti.

Neka još netko

postmortem kaže:

da se ne uklapam

kao lutka u izlogu

u njezin...

ozbiljno razbarušen,

a tako skromno otmjen

 svijet.

(Mojoj pjesnikinji, Wislawi Szymborskoj, poljskoj nobelovki)