Marica Žanetić Malenica | Igračke

kupila sam rasklopivi i prenosivi klavir

pa prebirem po gumenoj klavijaturi s četirima oktavama

i nemam problem s tim što bijele tipke nisu bjelokosne

a crne ne potpisuje ebanovina 

moji prsti su svejedno nemirni i razigrani...

kupila sam lutku koja kaže mama i trepće okicama 

grlim je u naručju, mekanu i toplu kao gnijezdo

i nebitno je što nije živa, s njom sam ja življa...

kupila sam i velikog medu

ušuškava me kad nesanica od sna je moćnija

i dok uporno brojim ovčice

plišanim ušima čuva mrak ispod sklopljenih mi vjeđa 

da ne iscuri prije svitanja... 

sita svega i ničega gladna, sada sebi kupujem igračke...

kad me sretnu poznata lica, to je za unučad - kažem

prava si baka, kažu oni

a ja, ja sam, zapravo, pravo dijete

koje u oči ih gleda i laže...

dijete gladno igre s igračkama