Ivan Meroveus | na zna kako se to radi

njezin sretan dan počeo je dolaskom umiljate mačke ona zna kako se to radi i čini se kako joj ništa ne promakne govorit će o svemu pritiskajući mi čvor s vremena na vrijeme onako ovlaš i uvjeravati se dodirom da svijet složen je baš po njenom receptu samo je potrebno neznatno promijeniti sastojke hodat će poput Amelie preko svih poznatih mostova pregledavajući i ispitujući jesu li rijeke iste prije i poslije njih a poslije uronit će prste u zrnevlje bježeći za trenutak od stvarnosti u taktilni svijet neiscrpne zamišljenosti ona zna kako se to radi kad pred njom pojavi se golem kolaž u kojem sebe pronalazi odmah i samouvjereno i postaje plivačica među svim tim ionizirajućim simbolima i čini se kako valovima gospodari vještije od von Karajana u Bečkoj operi ali govori sve to tako brzo i ne smiješ znati zašto ne smiješ slijediti riječi jer zalutat ćeš do Titanije a ne možeš se isključiti i disanje postaje problem kad se otkucaji zaustave i smire na njezinim dlanovima a ona se glasom promeškolji i sve postane mirišljavi kolač što još vruć od sebe nudi i samo ona zna kako se to radi