Noćas ću s mrakom,
Tugom i slatkim mirisima,
Kroz kapije i
Usnula tela stražara
Lutati citadelom.
Snovi će
Kamenih otežalih tela
Bezbrižno ploviti pustim ulicama
Dok ti i ja igramo
Malu igru u pustoši:
Iskorak lagan i ti – opsena!
Mladićki podbočen pocrneli starac
Zelenih vitica,
Odjednom živahan;
Šaljivac s imenom vetra
U prašini, čudotvorac:
Od mora će načiniti
Brokatnu stepu!
Gledaš ga dok se smeje
I talase budi negde
U daljini, a on se
Vraća bliži od senke
S cvetom u zubima,
Pijano bučan, dok se
Razbija o stenje.
Ona je plesačica,
Njezin dom su potonule lađe.
Život je njen tužan
Kao pesma starog mornara.
Vidim joj obris, i tada je lepa,
U noćnim senkama starog Muraja.
Leži mirna, skrivena u tmini,
Molila je «dođi!».
Sada se stidi i hiljadu drugih
Poslova izmišlja.
Budi s njom,
Nežno pomiluj
Talase njene i
Počuj tišinu
Od mnogih priča.
Nežnost neka ti ne silazi s lica,
Ona je tu ko što nikad bila nije,
Veća u smrti od samog života,
i tebe, kog još uvek voli.
Imena vaša Muraj neće čuvati,
Kamen će nestati, i pesma, i val.
Sve će u prašini iščeznuti,
Na kraju i ona u večnoj noći,
Ka zvezdama dalekim.
Ja ću noćas s mrakom,
Tugom i slatkim mirisima,
Kroz kapije i
Usnula tela stražara,
Celivati Muraj,
ljubeći vas zauvek.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.