Milji Bogek kakvu si ti naredil katedralu!
Ljudem za življenje, sebe na slavu.
Najljepši tu su zborskih pevači
Melodija njim se za sake vuhe zakvači.
Z trave i cvietja zotkal si pod
Prsnice su nebeski svod.
Šare si misnice narisal na albu
V skromnisti svoje nek boudu ti na slavu.
Naši su stari slavili tvoje dele.
Z moljitvu su ti zafaljili na semu,
Tebe su štuvali i poštivali majčicu zemlju.
Ne znam gda je preše po zlu
Zemlju se gnjete, truje i buši
Ljudi su gore kak pohlepne vuši.
Denes kak stekli človek po svijetu bloudi
nit kej poštiva, nit se čemu čudi.
Kak črv dele ti glođe, brez mere i miera
v žepe si meče, z penezi ofira.
Dušu je zdavnja prodal, za raj ne šparal.
Rad bi da tam ga dosmica najbolši prokulista,
zabil je za nauk da v raj idu
oni prazni žepov čija je duša čista!
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.