Sonja Smolec | Snòviđēnja

Prohladno jutro, skoro će jesen.
Mislim na snove, na slike lažne.
Korake brojim, na putu kesten.
Zbunjena trepćem, oči su vlažne.

Posljednja pčela na tragu meda;
cvijeće još cvate, sakuplja rosu.
Na grani ptica, mirno me gleda,
sa lišća vjetar vlagu mi prosu.

Prazan moj vrt je, bez doviđenja…
Na prošlost mislim, usporim korak.
Je li to zbilja? Tek snòviđēnja?
Plodovi suhi, a okus gorak.


____________________________________

© Sonja Smolec iz zbirke Godina crnih ptica