Mirko Popović | Koje jastvo

koja ti je rana
jednom
glagol
živjeti
ostavila kao ametist
i pokazala put:
ustraj
u trošnoj i velikoj
knjizi vremena

koja ti je samilost
jednom
o glagolu
trpjeti
zborila:
bezmjernim tajanstvom Uma
listaj neumorno
ne osvrći se
na zemaljske sate

koja ti je sloboda
jednom
plamičkom nade
kao obmane ljudske
lice i naličje otkrila:
zagrli glagol
biti
u blještavilu
lažnih pijedestala
u sljepilu umornih
ozari lice
nad obespravljenim
nad zalutalim
stranama svijeta
nad umornim kolijevkama
svih nedužnih