Odasvuda sam zasipana pojem ptica i bojama stvaranja.
Na travi, prekrivena mrežom sunca što pleš s mladim lišćem, upijam tvoje prisustvo. U ušnim školjkama tvoj glas, u nozdrvama, miris rascvjetalih grmova, tratina, polja i stabala, mirisi su tvoje kože, kose i postojanja. Zovem te.
Prepusti se, otvori se, odazovi se. Zaboravi na hladan vjetar i kišu. Neka te kupaju ko' što potok kupa početak korita rijeke. Igraj se ili postani ptica. Ptice vole strujanje zraka.
Raširi ruke, krikni, pusti glas i dozvoli mu da dopre do slušnih stanica. Dozvoli mu da me dotakne. Zovni me, reci da me čekaš na mjestu gdje se gnijezde donski galebove i divlje patke. Oni se znaju predati. Znamo li se mi predati?
Ljuštim se i puštam glas. Nisam više snena trnoružica i pepeljuga što skače na zapovijed i izvršava zadatke prebiranja nečisti od žita. Budim se kao kraljica. I ti budi kralj i krikni ko' što kriče galebovi i patke. Krici nose šifru. Krici nas otvaraju.
Čekam te na sprudu. Pjevam. Moja duša pohranila je tvoj zov i na njega odgovara. Tvoja duša poznaje moj zov i na njega odgovara. Zapjevaj da te prepoznam i prigrlim u naručje.
Okitimo se bojama sebe. Pokrijmo se pjesmom našeg bića.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.