moje srce, moja čuvarkuća
koja me štiti od munja i gromova
mekano više nije
osjetila sam to kad po prvi put
nisam zasuzila na neku elegiju
ili film o izgubljenoj ljubavi
kad novac nisam udijelila ispruženoj ruci
umirujući savjest kako je i prosjačenje zanat
kad sam napravila završni rez na tijelima
nekih odavna beživotnih prijateljstava
pustila ih da iskrvare bez bolnih rana
ali kada jutros
dok sam, zamišljeno, hodala
ulicom onog francuskog vojskovođe
nisam ubacila kovanicu u otvorenu kutiju
violine koja je zvukom svojih struna
uvijek nalazila prečac do mojega srca
prepala sam se
spoznala sam
srce mi je postalo tvrdo
samo da se u kamen ne pretvori
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.