fotografije smo čuvali
u kartonskoj kutiji od cipela
poslije u okrugloj, limenoj, kad smo
je oslobodili danskih keksića koji traju dugo
(sve dok se ne pojedu)
odlazila sam fotografu tek da slikom potvrdim ime
do mature sam imala dvadesetak svojih slika
na njima sam crno-bijela
a život je u koloru...
fotoaparat sam kupila od prve plaće
škljocala njime u raznim prigodama
zbog ograničena broja snimaka
bila izbirljiva kod motiva, precizna kod fokusiranja
razvijala ih, držala u ruci, datume i posvete pisala
pismom ih rodbini i prijateljicama slala
u albume ih pomno lijepila
da djeci sjećanje budu, dok ne izblijede...
na njima sam u koloru
i život je u koloru, tek ponekad crno-bijel...
sada fotografiram mobitelom
snimaka imam bez broja, baš kao i motiva na njima
od šalice kave do cvijeća, mora i zalazaka Sunca...
najdraže su mi one gdje se smijem, grlim i nazdravljam
poput drugih radim selfije, sliku svoju ljubim
pohranjujem ih u foldere, objavljujem na Facebooku
ne lijepim u albume
na njima sam u koloru
a život je crno-bijeli film, tek ponekad u koloru...
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.