Nabaci osmijeh da ne vide ti bol,
otvori oči djevojko tanana,
obdarena svim nebeskim manama,
ti najljepši si svijeta prostrt stol.
Ako i koja suza na tvoju zemlju pade,
znaj da u tim suzama pokoljenja plaču,
što se bore za pravdu i plaću,
što krvavo svojim rukama rade.
Tvoja djeca i jedra su i zdrava,
tvoje snove slavit će anali,
od Slavonije pa sve do mora plava.
Tamo gdje svjetlucaju morski kanali,
bit će veselja i bit će sreća prava,
što može čovjek osim da zahvali.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.