Grad pod nježnožutim velom
lipovog cvijeta.
Grad obavijen opojnim mirisom
i obasjan
iskričavom radošću ranog ljeta.
Škole polagano uranjaju
u svoj ljetni san,
široko se osmjehuju otvoreni suncobrani,
namiguju šeširi iz šarenih izloga...
Miris lipe
i radost ranog ljeta...
Dobro sam,
hvala na pitanju!
I ne postoji
ni jedan pametan razlog
da mislim na tebe.
U mom albumu
toliko je lipanjskih sjećanja
koja ne bole:
sjenovita ulica u Banja Luci
i moja široka crvena
„španjolska“ haljina,
stan moje tetke
i muzička škola preko puta...
A na selu ujnina kuća
i stablo jabuke iza nje,
žute, mirisne i sočne „petrovke“,
naše igre bez kraja...
Kad god zamiriše lipanj
upravo te stranice mog albuma
prve se otvore...
Doista,
ne postoji
ni jedan pametan razlog
da mislim na tebe!
Jer uskoro:
dva znatiželjna plava oka
moraju me upoznati,
zadatak mi je izmamiti osmijeh
koji će otkriti prve zubiće,
a zagrljaj bucmastih ručica
probudit će u meni novu snagu.
I morske orgulje šume iz daljine:
„Čekamo te,
dođi...“
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.