Okrećem stranicu
po stranicu sjećanja,
pa naletim
na neke lijepe slike
što potaknu misli
da na trenutak
zaboravim
na ove svakidašnje
brige i probleme
što nas okružuju.
Poput strahota
uzaludnih bitaka
što tutnje ljudskim dušama
bez grižnje i kajanja
nad poraženim ratnikom
što ljubav nosi u grudima.
Gledam ga
dok umoran kleči
u svitanju zore,
moleći Sunce
da ga još jednom
pogleda.
Zadržat ću se tu
još trenutak dva,
u ljepoti banalnih sitnica
što bude spomen
na neka davna proljeća.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.