Ivo Mijo Andrić | Sonetna zvijezda ocu

 

Ocu Miji

1.

 

Tvoje tijelo kruži u obliku vode

Kosti su tvoje zemljom optočene

Duh tvoj je oče zlatni prah slobode

Koji obasjava danonoćno mene.

 

Na putu me tvoja sjena vjerno prati

Zajedno sa suncem, nebom i zvijezdama

I ona se bori da me domu vrati

Tamo gdje još živi moja draga mama.

 

Prisjećam se oče bili smo k'o braća

Kopali smo žito, gradili ograde

Na Dragonjivama i u Krčevini

 

Nisam te zvao tata niti ćaća

Već imenom tvojim što ti otac dade

Da bih bio bliži Bogu i istini.

 

2.

 

Da bih bio bliži Bogu i istini

Slijedio sam oče riječi ti i djela

Ostao sam vjeran našoj domovini

Koja je u meni velika i cijela.

 

Ne priznajem oče one koji dijele

Prirodu i ljude na dva mala svijeta

Niti  prozaiste što ljubav ne žele

Gledati u boji rascvjetalog cvijeta.

 

Bolestan sam oče od kronične tuge

Koja me nagriza korozijom rata

Što se godinama taloži u duši

 

Zbog nje su mi noći besane i duge

I dom mi je zbog nje ostao bez vrata

Pa se kao i ja osipa i ruši.

 

3.

 

Pa se kao i ja osipa i ruši

U vremenu što se troši kao zdravlje

Minulo u meni sonate pjevuši

Dok mi hladan kamen klizi pod uzglavlje.

 

Sa zida me oče gleda tvoja slika

Kad si bio rudar u Lipničkoj jami

Sanjao si sina velikog pjesnika

Dok si crno zlato kopao u tami.

 

Slutio sam tvoje želje, a i brige

Upijao ljudsku snagu i dobrotu

Koja me ko sjena nevidljiva prati

 

Danas sve to oče bilježim u knjige

Što su kao zvijezde u mome životu

O kome će nekad i drugi pisati.

 

4.

 

O kome će nekad i drugi pisati

Kako bi pronikli u bit moga djela

Što ga početnički čita čak i mati

Da bi prvog sina bolje razumjela.

 

Ne znam što bih dao da si među nama

Da uz šljivovicu skupa zasviramo

Na izrezbarenim starim šargijama

I da sevdalinku sjetnu zapjevamo.

 

Godinama oče razmišljam o tome

Kako ćemo možda zajedno u raju

Skupljati rasutu sunčevu prašinu.

 

Ako Boga ima na svijetu drugome

Molim ga da opet u tvom zagrljaju

Pronađem tako mi potrebnu toplinu.

 

5.

 

Da pronađem tako potrebnu toplinu

Koju su mi ratni dani oduzeli

Dok sam u opsadi sanjao tišinu

Što su je k'o Krista na križ razapeli.

 

Nisam oče vjernik niti ateista

Nešto sam između prilično pjesniku

U mojim očima osmijeh tvoj još blista

Kao što na zidu blista tvoja slika.

 

Ne ljuti se oče što sam tvoje ime

Pridodao svome ispred prezimena

I što svaka pjesma zapravo je tvoja

 

Vjeruj iskreno se ja ponosim time

Jer umjesto jednog imam dva imena

Od kojih su oba podjednako moja.