Kad život otvori vrata
i kada prijeđeš preko praga,
kada kucne čas tog sata
i vidiš boga il' vraga.
Vjeruj, drugi život vrvi i tvoj duh se za njeg' sprema. Pa što ak' se srce mrvi? Tvoja duša groba nema.
Već sam rekao ranije,
a sad ponavljam se bijedan,
da gorio bih radije
negoli stao u jedan.
Da! Kada uzmem zadnji dah,
uzmi i spali me u prah.
Daleko me onda prospi,
ne bilježi moje ime.
Nek' nestanu moje kosti
i molim, zaboravi me.
I ne idi opet ondje,
slušaj što ti kaže pjesma:
nesretan sam, tužan ovdje
svejedno me nitko ne zna.
Ovdje samo patim jako
od zla i osmijeha lažnih,
ovdje duh sam ionako
gorim od svih želja praznih.
Da! Ovdje tek doživjeh krah,
uzmi i spali me u prah!
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.