Ivo Mijo Andrić | Aforizmi

 

Kod nas postoje dvije kategorije građana.

Prva: živi od kredita. A druga… od kamata.

&

Prema imovnom stanju naši građani dijele se na:

siromašne; bogate; siromašno bogate i bogato siromašne.

&

Postoje ljudi koji se klanjaju, i oni kojima se klanjaju.

Prvi se obično sklanjaju od onih kojima se klanjaju.

&

Pamet nam obično sole oni koji nemaju zrno soli u glavi.

&

Poruka mladim Hrvatima: Pamet u glavu, i… put pod noge.

&

Naš narod je slavan. Slava mu!

&

Tko nema za lijeka, nema ni za liječnike.

&

Bolje se ubiti od dosade, nego od posla.

&

Kod nas je zabrinut, samo onaj tko nije zbrinut.

&

Napravili smo korjenite promjene.

Sada jedemo… korijenje.

&

Veliku sreću od velike nesreće dijeli jedno malo… ne.

&

Najlakše je onima, koji sve uzimaju olako.

&

Da nije laži, istina bi bila neprepoznatljiva.

&

U laži jesu kratke noge, ali je zato… dug jezik.

&

Lopove hvata policija. A poštenjačine – depresija.

&

Ubi me prejaka riječ, zapisa poznati pjesnik. Zato šutim!

&

Kome je država majka, taj ne sisa vesla.

&

Političari vode državu. A narod… vodaju.

&

Izabrali smo predsjednika s pedigreom,

da bismo ga mogli olajavati.

&

Tko god misli da nismo budale, veća je budala od nas.

&

Nisam toliko pametan, da bih poludio.

&

Kod nas su čak i nevjerne Tome počele vjerovati.

&

Nije važno ono što je bilo važno.

Važno je ono što će biti važno.

&

Muškarac koji ne voli tračeve,

nikada neće saznati sve o svojoj ženi.

&

Najljepše je onome za koga se lijepe žene.

&

Slijepi bili, pa vidjeli!

&

Otvoreno govoreći, mi još nismo ništa rekli.

&

Na kraju krajeva, i kod nas su mnogi napustili rodne krajeve.

&

U čelo se lupim, tek kad me lupe po džepu.

&

Da sam znao kuda sve to vodi, nikad se ne bih maknuo s mjesta.

&

Smrt kuca i na moja vrata, ali joj neću otvoriti dok mi ne dojadi život.

&

Samo u jednom slučaju vjernik sam zakleti.

Vjerujem, naime, da ću jednom umrijeti.

&

Ono što je nekada bilo zakletva, danas je tek obična kletva.

&

Bolje se prepucavati riječima, nego djelima.

&

I predsjednik i premijer su nam veliki pravnici.

Zato nam je boginja pravde oboljela od malih boginja.

&

Nisam lud, ali sam toliko zbunjen, da ću poludjeti.

&

Lakše je napustiti rodno, nego vodeće mjesto.

&

Da bi došli do radnog, mnogi su napustili rodno mjesto.

&

Bio je pametan, sve dok nije progovorio.