Naučio sam ispuniti pukotine svoje nutrine ozračjem topline. Potisnuti strah, sumnju u boema, pjesnika i lutalicu što korača po tankoj liniji snova. Koračat ću smjelo, korak po korak iznad nepreglednog ponora jave. Ne gledajući dolje u dubinu tame što nemilosrdno k sebi vuče dušu sanjara. Nakrivit ću šešir pozdravljajući vedrinom mladenačkog duha ozbiljnost nepopravljivog realista. Zarobljenog u praznini mašte poput pustinjskog suhog pijeska.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.